O Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji

Quod non est in web, non est in mundo

Razvoj medicinske tehnologije u posljednjih trideset, četrdeset godina omogućio je nadvladavanje biološke uvjetovanosti, ali i poljuljalo dugotrajne društvene institucije, tipa obitelji, koje su tisućljećima moralno i društveno prihvtljivo utemeljenje nalazile u zakonima biologije. Stoga je medicinski potpomognuta oplodnja moralno zasigurno sklisko područje. Konzervativci i dogmatski religiozni smatraju da je to čovjekovo uplitanje u božanske nadležnosti . Oni koji žude za iskustvom roditeljstva, u napretku znanosti vide izlaz iz neplodnosti. Ovim drugima je inspiracija britanka Louise Brown, prva tzv. beba iz epruvete. Koja danas ima 34 godine, roditeljica je i sama, bivajući ni po čemu posebna osim po činjenici da su liječnici i znanost doprinijeli njenom začetku.



Pravo sve normira. Ono što nije propisalo, nekad se smatralo da ni ne postoji, danas pak da ne obvezuje. No, u slučaju medicinski potpomognute oplodnje očito se radi o svojevrsnom oživotvorenju načela jednakosti svih građana i građanki pri ostvarivanju prava na zdravlje. Drugim riječima: na liječenje neplodnosti. Nema naime Ustavom garantiranog prava na obitelj, imanje djece, roditeljstvo….

Razmišljajući koja pitanja postaviti studenticama i studentima u esejskom zadatku za sljedeći tjedan a u vezi s prijedlogom Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, tražim na netu prijedlog u javnosti tog vrlo polarizirano očekivanog Zakona. Možda bi ga netko spretniji od mene i znao ekspresno naći, no meni to ne polazi za rukom. Nailazim na tekst sociologa Polšeka koji isto primjećuje u svom nekidanjem komentaru tvrdeći da prijedlozi zakona koji zanimaju javnost (a to su gotovo svi) trebaju biti sastavni dio Vladine (ili saborske) internetske stranice.

Razmišljam, Vlada Republike Hrvatske mi je facebook friend, pa ju preko njena profila molim da mi dostavit tekst prijedloga Zakona.

No, dok se pitam obraćam li se ovim upitom tek bespućima interneta, uspijevam pronaći prijedlog Zakona. Ne preko tražilice na stranici Vlade, nego šerlokholmsovskom rekonstrukcijom: na temelju datuma u kojem se počelo pisati o medijima o prijedlogu Zakona, shvatih na kojoj sjednici Vlade se moralo raspravljati o njemu. Evo ga među dokumentima sa 21. sjednice Vlade održane 19. travnja.

Osim toga, i moji pametni i snalažljivi facebook prijateljski izvori dostavljaju i link sa stranice Sabora gdje se nalazi prijedlog Zakona, poučavajući me da sve što je u zakonodavnoj proceduri je uvijek na stranicama Sabora. Dijelim s vama, možda nekoj dobro dođe.

Vlada na facebook profilu u međuvremenu odgovara: „Svjesni smo da web treba doraditi. :)“. Pa doradite. Što čekate?

Okej, prijedlog Zakona imam, da vidimo što on predlaže u odnosu na ovaj koji je još uvijek na snazi. Sjećate se, bivša koalicijska vlada pod vodstvom HDZ- a donijela je 2009. godine Zakon o medicinskoj oplodnji. Konzervativna Vlada, konzervativan zakon. Prema njemu, brak je jedan od uvjeta za umjetnu oplodnju. Novina je bila što je predvidio mogućnost doniranja spolnih stanica i muškaraca i žena, ali pod uvjetom da dijete koje je začeto doniranim spolnim stanicama po punoljetnosti može saznati identitet svog biološkog roditelja. Kao posljedica ove odredbe, došlo je do smanjenja broja donora/ica spolnih stanica. Zakon je potom ograničio broj zametaka koji se usađuju u procesu umjetne oplodnje na tri te je zabranio zamrzavanje zametaka.

Osporavatelji tog Zakona (a jedna od njih bijaše i tadašnji Predsjednik Mesić) pozivali su se na to da je on u sukobu s ustavotvornom odredbom prema kojoj država štiti materinstvo (članka 62. Ustava) i suprotno načelu jednakosti građana/ki pred zakonom (članak 14. stavak 2. Ustava) jer ograničava pravo na medicinsku oplodnju onima koji žele ostvariti materinstvo, a da nisu u bračnoj, odnosno izvanbračnoj zajednici.

Mater est quam gestatio demonstrat

Sadašnja koalicijska vlada, predvođena SDP-om, u Sabor je prije nekoliko dana uputila novi prijedlog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji. Iako je Vlada namjeravala donijeti novi Zakon u hitnom postupku, vjerske zajednice, suglasne da je predloženi Zakon liberalan, u zajedničkoj su se izjavi usprotivili donošenju Zakona po hitnom postupku. Pa tako upravo traje javna rasprava.

U odnosu na važeći Zakon koji je potpomognutu oplodnju financirao ženama do 38. godine, prijedlog ženama do 43. godine osigurava pravo na umjetnu oplodnju. Također, prema sadašnjem Zakonu, HZZO je osiguravao tri pokušaja oplodnje, a novi bi šest. Prijedlog zakon, kao i važeći Zakon, ograničava broj zametaka koji se smiju unijeti u ženino tijelo na maksimalno tri. Ovakva sigurna hormonska stimulacija smanjuje mogućnost višeplodnih trudnoća koje ugrožavaju zdravlje žene i djeteta.

U slučaju heterologne oplodnje, dakle kada u postupku medicinski potpomognute oplodnje nije moguće koristiti spolne stanice ljudi koji žele dijete, izranjaju mnogobrojne dvojbe i prijepori. Naime, Konvencija o pravima djeteta, propisuje pravo djeteta da zna za svoje roditelje (članak 7.).
Zakon koji je trenutno na snazi predviđa mogućnost upoznavanja punoljetne osobe začete doniranim stanicama o identitetu svog biološkog roditelja. Također, prema prijedlogu Zakona dijete začeto iz doniranih stanica ima pravo „na uvid u upisnik podataka o začeću i svim podacima o svome biološkom podrijetlu, uključujući i podatak o identitetu darivatelja sjemene stanice, odnosno darivateljice jajne stanice, odnosno darivatelja zametka”. No, prijedlogom Zakona se propisuje nemogućnost stvaranja obiteljskopravnih i drugih pravnih veza između djeteta i biološkog roditelja čije su spolne stanice korištene u postupku heterologne oplodnje.

U još nekim stvarima ipak ostajemo dosljedni hrvatskom konzervativizmu. Kaže prijedlog Zakona da je majka samo ona žena koja je dijete rodila. Drugim riječima, i dalje je zabranjeno surogat majčinstvo i tako ostajemo iza onih zemalja koje tu mogućnost dopuštaju. Daleko od toga da ponekad pravna mogućnost surogat majčinstva ne biva financijski iskorištavana, posebice u ekonomski nerazvijenim zemljama (dokumentarac „ baby“ plastično i potresno priča o siromašnim Indijkama koje višestruko jeftinije rađaju bijele bebe bogatim Zapadnjacima). No, znam za barem jedan zagrebački slučaj gdje bi prijateljica prijateljici iznijela dijete koje biološki ne bi bilo njeno. Osim toga, ministar zdravlja prvotno je bio najavio kako bi novi Zakon trebao svakoj ženi, neovisno njenom seksualnoj orijentaciji, osigurati pravo na medicinski potpomognutu oplodnju, od čega je zakonodavac odustao. Prijedlogu Zakona definira da korisnici postupaka medicinski potpomognute oplodnje mogu biti bračni ili izvanbračni par te punoljetne poslovno sposobne žene koje ne žive u braku ili izvanbračnoj zajednici, pri čemu ta žena mora biti sposobna skrbiti o djetetu. Zakon dakle normira liječenje neplodnosti žena i parova. U odnosu na sadašnji Zakon, novi doduše više ne predviđa ponekad vrlo mučnu proceduru pravnog i psihološkog savjetovanja.

Sigurna sam da nas čeka ideološka bitka pri saborskoj raspravi. Zakon će vjerojatno biti usvojen u obliku u kojem je sada predložen. Hoće li to donijeti više beba i sretnih građanki i građana pokazat će vrijeme. Meni se ipak čini da smo i s budućim zakonom još daleko od ostvarivanja potpune jednakosti svih građanki i građana na roditeljstvo.

Seks kao vanjskopolitička varijabla

Na posljednjoj naslovnici uglednog američkog vanjskopolitičkog magazina Foreign Policy , diskretno, na desnoj margini stoji otisnuto “Sex Issue”, a sredinu naslovnice krasi pitanja: „Zašto nas mrze? Rat protiv žena na Bliskom istoku“. Naslovnice visokotiražnih mjesečnika često ukrasi magična riječ “seks”, teško da u povijesti Cosmopolitana postoji zapravo i jedna bez nje, no ovaj broj Foreign Policyja posvećen je istraživanju o tome kako i zašto seks - u svim različitim značenjima te riječi – oblikuje svjetsku politiku. Mi, naravno, moramo riječ „seks“ čitati i razumjeti prvenstveno kao spol i rod.

Kako uvodničar ovog broja navodi, spol prečesto izostaje u jednadžbi vanjske politike. O njemu političari i novinari razgovaraju jedni s drugima, ali o njemu ne govore svojoj publici. To rezultira time da su žene još uvijek podzastupljene u mirovnim pregovorima i parlamentima, time da su seksualno zlostavljanje i iskorištavanje još uvijek institucionalizirani i legitimni u mnogim dijelovima svijeta, kao i činjenicom da američka politika, namjeravano ili ne, osnažuje zlostavljače, produžujući agoniju i marginalizaciju polovice čovječanstva. Ženska su tijela bojišta, osporavane površine na kojima se odvijaju politički procesi. Iako to svjetska politika uglavnom ignorira, posljednji broj Foreign Policyja odlučio se ovom temom pozabaviti.



Komentator/ica američkog feminističkog časopisa Bust primjećuju da je ova naizgled plemenita namjera razgovora o ženama i njihovoj ulozi u međunarodnoj politici zasjenjena već naslovnicom magazina koja prikazuje iznimno seksualiziranu ženu s crnim nikabom kroz koji zavodljivo gleda i poziva čitatelja da je spasi. Prema njoj, naslovnica stereotipizira ulogu žene u islamskom svijetu, pozivajući na djelovanje bijelog spasitelja.